Svakodnevno se susrećem sa raznim oblicima ljubomore, ali me najvise interesuje, a mislim i Vas, ljubomora u odnosu na dečka/devojku. Pomisao da mu se devojka samo druži s muškarcem, kod momka izaziva strašnu ljubomoru.

Ja se uvek slatko nasmejem porukama koje prima moj dečko, devojkama koje se okreću i zagledaju i sličnim provokacijama. Jer mu beskrajno verujem i jer sam vrlo ponosna sto imam zgodnog i lepog momka. I onda, u mom slučaju, kada mi neko "napada" dečka, ja postajem ponosna jer sam svesna da je samo moj. Ne smatram to ulaženjem u moju teritoriju, jer toj teritoriji niko nema pristup.

A kod muškaraca je mnogo drugačije. Kada mu neko samo šmekne njegovu devojčicu, momentalno se rađa životinjska želja za tučom, dokazivanjem i pokazivanjem. Užasava ga pomisao da mu se devojka druži sa muškarcem. Čim se spomene ikakvo muško ime, odmah slede pitanja o tome ko je to, kakav je, čime se bavi, i obavezno, je l dobar frajer. Ta količina sujete, koja je "pozitivna" osobina muškog roda, može se primetiti samo kod ekstremnih slučajeva lepšeg pola. 

Da li je to nedostatak samopouzdanja i vere u sebe ili manjak poverenja u devojku? Je li ljubomora, iako je u ženskom rodu, u stvari muška osobina?